Kada jednom postanemo svjesni tko smo i zašto smo ovdje, shvatit ćemo da je ovaj život nešto poput školovanja u kojem moramo položiti neki ispit. Osjetit ćemo da moramo upoznati istinsku prirodu sebe i zašto smo ponekad sretni i zdravi a nekad očajni, depresivni i bolesni. Svatko želi da ima nekoga tko će ga saslušati i podržati u njegovom mišljenju i ako nema te podrške čovjek vrlo lako nauči potiskivati te neizrečene misli i osjećaje. Upravo to potiskivanje emocija u tijelu stvara energetske blokade koje se s vremenom sve više pojačavaju te dolazi do nezadovoljstva sa sobom, depresija i bezvoljnosti a nakon duže vremena i do teških fizičkih bolesti. U svakom slučaju bolest je alarm koji upućuje na činjenicu da nešto nije u redu s našim mislima, navikama ili odnosima s okolinom. Čovjek može utjecati na svoj život, može ga mijenjati i produžiti bez utjecaja bolesti i starenja, i to dovođenjem svoje svjesti u ravnotežu a zatim proširenjem te ravnoteže na cijelo tijelo. Jedan od načina kako se dovesti u ravnotežu je pravilno disanje uz afirmaciju, da svakim dahom na nos unašamo život, pozitivnost i zdravlje u sve stanice našeg tijela a izdahom na usta izbacujemo sve napetosti, karakterne slabosti i bolesti iz sebe, a to nestaje u kozmičkom svijetlu. Postoje mnogi načini kako se uravnotežiti. Jedan od najbržih načina može se postići bioenergetskim tretmanima koji se sastoje u oslobađanju energetskih blokada i poboljšavanju tjelesne pokretljivosti. Često na tretmane dolaze i mlađe osobe u teškim depresijama. Obično su u pitanju emocionalna nezadovoljstva koja znaju nastati zbog prekida nekih veza. Osobe su tada ranjive, nekomunikativne i bez volje za životom. Upravo bioenergetskim tretmanom se djeluje i na emocionalno tijelo koje je kod takvih slučaja najproblematičnije. Zanimljiv je slučaj Sandre Ž. koja je bila skrhana gubitkom voljenih osoba. Naime, u ratu joj je poginuo sin, a nedugo nakon toga njen suprug je preminuo uslijed infarkta. Sandra je pričala, prije nego je posjetila bioenergetičarku Biserku Blašković nije imala motiva ni želje za životom. Nakon prvog tretmana imala je dosta burne reakcije, došlo do oslobađanja nagomilane tuge i patnje. Reakcija je bila izražena kroz plač koji godinama nije izražavala. Njena srčana čakra bila je blokirana - zatvorena i već nakon tri tretmana Sandra se počela otvarati i komunicirati. Rekla je da još uvijek i ima mali kompleks zbog toga što ona postaje sretna a njeni najmiliji ne mogu to podijeliti sa njom. Ubrzo je shvatila da mora nastaviti živjeti tamo gdje je stala, te da je okružena prijateljima koje voli i koji je trebaju. U svakom čovjeku postoji potreba da nas netko treba i dok god imamo osjećaj da smo potrebni to nas drži. Iako, ponekad se treba okrenuti k sebi i otkrit ćemo da i tamo čeka naše više ja – dijete u nama koje čeka pažnju i podršku. Treba razviti sposobnost da otpustimo ono što je staro i prihvatimo ono što je novo sa sviješću da sve završava u određeno vrijeme. Moramo shvatiti da u nama postoji moć izbora kao stvaralačka snaga koju trebamo koristiti u svakoj životnoj situaciji, a ne dozvoliti manipuliranje.
